Statuti gradova u srednjem vijeku nisu bili samo zakoni i naredbe, već su i uređivali način života jednog grada. Labin je svoj statut dobio u 14. st. i bio je na snazi čak četiri i pol stoljeća, sve do propasti Venecije. U to doba Labinom su vladali akvilejski patrijarsi na čelu s patrijarhom Bertrandom.

On je 17. kolovoza 1341. proglasio status koji je sadržavao strašnu odredbu „zakona kotla“ (lex caldarie). Ova odredba se primjenjivala pri dokazivanju krivice ili nevinosti kod optuženih za neki zločin. Postupak se vodio u župnoj crkvi, a nadgledali su ga dva gradska vijećnika i sudac.

Osumnjičenik je morao iz kotla sa kipućom vodom rukom izvući kamenčić, najviše u tri pokušaja. Ukoliko u tome nije uspio, krivnja je bila dokazana. Ako je nekom srećom uspio, nakon toga je morao tri dana na ruci nositi navoštenu rukavicu.

Njegova krivnja ili nevinost ovisila je o tragovima opeklina na ruci, ukoliko je ruka bila opečena, proglašen je krivim i kažnjen, a ako nije, oslobođen je optužbe. Zbog povijesnog značaja statuta 17. kolovoz slavi se kao Dan grada Labina.